Kalendar Orion

Desna obala Dunava u istočnoj Hrvatskoj je bila naseljena populacijom vučedolske kulture na početku trećeg tisućljeća prije Krista. Ovaj dominantni kulturni fenomen (u periodu između 2900.-2400. godine prije Krista) imao je velik utjecaj na ostale tadašnje kulture te je ostavio značajne tragove na sveukupno europsko nasljeđe.

Ova je kultura postojala u vrijeme sumerskog perioda u Mezopotamiji, Starog kraljevstva u Egiptu (Doba piramida) i rane Troje (I. i II. razdoblje). Cjelokupni raspon ukrasa na vučedolskim posudama zasnovan je na Suncu i astralnom simbolizmu te Veneri i Marsu.

Urezani ukras na posudi koja je pronađena u vučedolskom sloju u Vinkovcima i čiji je nastanak datiran prije 2600. godine prije Krista prikazuje najpotpuniji europski (indo-europski) kalendar koji je zasnovan na astralnom simbolizmu s relevantnim  zviježđima za sva četiri godišnja doba. Kalendar je nastao u isto vrijeme kada i sumerski i egipatski kalendari, ali ni u kojem slučaju ne predstavlja njihovu repliku zato što je utemeljen na sjevernijoj, 45. paraleli. Klimatski uvjeti koji odgovaraju toj zemljopisnoj širini imaju za posljedicu četiri godišnja doba.

Određivanje godišnjih doba može se najbolje razumjeti na osnovu položaja i odnosa određenih  urezanih simbola koji označavaju signifikantne konstelacije pojedinačnih dijelova godine.

U usporedbi sa sumersko-babilonskim, egipatskim, kineskim, indijanskim i ostalim drevnim kalendarima, zviježđa je moguće jasno definirati, a zone ili pojasevi na koje su neke posude podijeljene, označavaju određeno godišnje razdoblje. Zviježđa koja simboliziraju pojedina godišnja doba prikazana su u trenutku sumraka i to kao prva obilježja na večernjem nebu (Orion, Plejade, Blizanci, Ribe/Pegaz, Kasiopeja, Labud ). Naravno, uobičajeni simbolizam Sunca (bez i jednog prikaza Mjeseca) prikazuje potpunu odsutnost lunarnog simbolizma, što je indoeuropska značajka.

U vučedolskoj kulturi godina je započinjala proljetnim ekvinocijem kada je Sunce simbolično stupalo na mjesto najvažnijega zimskog zviježđa Oriona. Preciznije rečeno, te noći se Orionov pojas (tri zvijezde) nakratko pojavio po posljednji put na zimskom nebu te je nestajao na nekoliko mjeseci. Ovu koincidenciju, nestajanje Oriona na proljetni ekvinocij, koja se danas zbog izmjenjene precesije javlja 50 dana kasnije, zabilježili su stanovnici vučedolske kulture i ona im je pomogla pri određivanju prvoga dana nove godine, ali i pri koordiniranju broja dana u njihovoj godini sa stvarnim brojem dana godišnje revolucije Zemlje oko Sunca.